Odgojna skupina „Kornjačice“, stari prijatelji naših korisnika, kontinuirano održava suradnju s Domom za starije osobe Petrinja, pa djeca zajedno sa svojim malo starijim prijateljima sudjeluju u raznovrsnim aktivnostima. Tako su se naše aktivne „Kornjačice“, u petak 13. ožujka 2026. godine, zaputile u pratnji svojih odgojiteljica Anabele Kunert i Maje Latin te pedagoginje Višnje Vukša na dobro im poznatu adresu Doma za starije. Tamo su ih s nestrpljenjem čekali korisnici Doma, kako bi zajedno sudjelovali u kreativnim i uvijek veselim aktivnostima. Ovom prilikom bila je to sportsko-glazbena radionica, koju su osmislile odgojiteljice u suradnji s radnom terapeutkinjom, Martinom Matić i korisnikom doma Želimirom Đinđinovićem-Đinom. Djed Đina, koji je prilikom dosadašnjih zajedničkih aktivnosti, gotovo svakoj dao glazbenu kulisu, na ovoj je bio glavni maestro. Uz njegovu glazbenu pratnju na klaviru, protekla je cijela glazbeno-sportska radionica. Aktivnost je započela igrom Ptice u gnijezda i dok je djed Đina svirao, djeca su oponašala let ptica noseći lopte u rukama. Bake i djedovi za to vrijeme, s rukama u zraku oponašali su kako vjetar njiše grane, a kad bi glazba stala, korisnici su rukama napravili oblik gnijezda, u koje su djeca smjestila loptu. Nakon toga je uslijedio ples sa rekvizitima. Djeca su koristila raznobojne, svilene marame, a bake i djedovi štapiće sa satenskim trakicama, te su uz pomoć rekvizita svi su pratili ritam i razgibavali se. Potom su se „Kornjačice“ podijelile u parove, a djed Đina zasvirao je vesele taktove plesa Rašpa, kako bi „Kornjačice“ naučile taj stari ples. Poletan i energičan ples djeca su brzo savladala a zauzvrat su dječica za kraj aktivnosti, naučile bake i djedove svoj ples Proljetno kolo. Za uspomenu na ovo neprocjenjivo iskustvo i zajedničko druženje, „Kornjačice“ su djedu Đini, poklonile suvenir Zeku iz svoje suvenirnice sa proljetnom kolekcijom, a radnoj terapeutkinji Martini i ostalim korisnicima Doma, svoj zajednički likovni rad. Ovakva zajednička druženja raduju i djecu i korisnike te potiču razvoj međusobne empatije, budući su bake i djedovi nepresušni izvor strpljenja i topline koju žele podijeliti sa svojim malim prijateljima. Međugeneracijska suradnja donosi novu kvalitetu života za sve uključene, potiče osjećaj prihvaćanja, svrsishodnosti, sigurnosti, smanjuje usamljenost, jača mentalno i tjelesno zdravlje. Takva okupljanja ne bi trebala biti samo na razini obitelji, nego općenito društvena, jer se ljudi najčešće međusobno povezuju kada stvaraju i zauzimaju se za nešto zajedničko.